ponedjeljak, 11. studenoga 2013.

Život je škola

"Većina ljudi ne uspjeva u umjetnosti života ne zbog toga što su urođeno rđavi ili nemaju dovoljno volje da bi vodili bolji život; razlog njihovog neuspjeha je u tome što se ne probude u trenutku kada stoje na raskršću na kome bi trebali donijeti neku odluku. Nisu svjesni trenutka kada im život postavlja pitanje i kada još mogu da dođu do alternativnih odgovora. Poslije toga, uz svaki novi korak na pogrešnom putu, postaje im sve teže da priznaju da je on zaista pogrešan, često zbog toga što to znači i priznati da se treba vratiti tamo gdje su skrenuli u pogrešnom pravcu i da su u međuvremenu gubili vrijeme i energiju."
Erich From

O.K. To je svakom ponaosob prepušteno što će sam sebi priznati, a što ne. To nije stvar koja se čini pred publikom. Ali htjela bih težište staviti na onu staru, narodnu koja kaže: "Život je škola". Mislim da je to stvarno točno. Život nas tjera na promjene, ponajviše na promjenu nas samih. Kada se nađemo u nekim životnim situacijama, jednostavno znamo da; ili ćemo se promijeniti i učiniti ono što nam je trenutno neugodno, a potrebno je, ili ćemo ostati onakvi kakvi smo do tada bili - i tu nespremnost na osobnu promjenu skupo platiti. To je stvar naše odluke.
Svaka odluka da promijenimo neke svoje nedostatke donosi nam ISKLJUČIVO nešto bolje nego što smo do sada imali u životu. Ovakvi kakvi smo, već smo sve postigli što je moguće postići sa tim kakvi smo. Dalje nema. Jedino promjena samoga sebe donosi napredak, pa tko voli nek izvoli, a kome je sve dobro tako kako je i tko nema ambicija da dostigne i osjeti nešto bolje, taj neka pokuša ostati takav kakav je.

No, čak i ako se čovjek za to odluči (da se ne muči i da sebe ne mjenja jer je sam sebi dobar), neće mu biti moguće to izvesti! Zašto? Zato što priroda samog života nije statična. Život nije ustajala bara, nego je vječito kretanje... Znate onu "Sve je prolazno, samo je promjena vječna"? E, baš tako... Mi ćemo se svi na kraju krajeva kao ljudi ipak promijeniti (morati), ma koliko se opirali nekim stvarima i ma koliko željeli zadržati stara, oprobana i sigurna stanja u našim životima.
Život (možete to nazvati i Bogom, kako vam drago) će nam stalno davati baš one životne lekcije koje želimo preskočiti. Samo, lekcija će svaki put biti teža i bolnija za podnijeti... Pod lekcijom smatram životne situacije koje se ponavljaju, a u kojima su sve okolnosti vrlo slične (radnja se odvija sa možda nekim drugim ljudima, ali bit dešavanja je ista) - i ponavljaće se onoliko puta u životu dok ne reagiramo na pravi način. Naravno, prvo treba skužiti koji je to način pravi, a onda samoga sebe tako preodgojiti da smo u stanju djelati na taj ispravan način. Kada taj ispit položimo, onda je lekcija za nas završena. Nikada više nam se ta ISTA MUKA, taj ISTI PROBLEM u životu neće ponoviti....

Završila bih sa ovim citatom:
 "Kad sijete akciju, žanjete naviku,
kad sijete naviku, žanjete karakter,
kad sijete karakter, žanjete sudbinu." Zig Ziglar

ili:
"Naša sudbina se ostvaruje kroz svjesno načinjene izbore. Tko ovo zaboravi počinje da igra ulogu žrtve. Zanemariti ovu istinu je isto što i odreći se moći koja vam je povjerena da pomoću nje stvorite sve što želite."

također:
 "Vi kontrolirate vaša razmišljanja, vaša osjećanja i vaša djela, zato vi možete da kontrolirate i rezultate koje dobijate!"




Dali naš život ovisi samo o nama ili i o drugim ljudima tj. o "sudbini"?

Usuđujem se tvrditi da je čovjek sam odgovoran za oko 95% stvari koje mu se dešavaju u životu. Onih 5% ostavljam mogućnosti da postoji i neka vrsta sudbine, u stilu da ne znate dali će vam sutra možda nešto pasti na glavu i ubiti vas. Imala sam jednu prijateljicu koja je uvijek izuzetno pažljivo vozila, no jednom je jedan nepažljivi vozač izazvao prometni udes i ona je nakon te nesreće ostala od vrata na dolje nepokretna. To su stvari na koje čovjek nema apsolutno nikakvog utjecaja.

Ali, ljudi naginju tome da prečesto optužuju druge za neka stanja i situacije u kojima su se našli. Da su drugi krivi za neku našu "muku" jednostavno nije istina. Čak i da nas je netko drugi doveo u određenu životnu situaciju, na nama je kako ćemo tu situaciju doživjeti; pozitivno ili negativno. Definitivno SVE ima dvije strane i SVE možemo gledati ili pozitivno ili negativno, ovisi o našem (često podsvjesnom) izboru. Znači, i u tom slučaju vrijedi ono što sam malo prije napisala; promijenite sebe i time ćete promijeniti i svoj život.

Ako smo ipak ubijeđeni da drugi ljudi imaju veliki utjecaj na naš život, bez da mi to možemo promijeniti, savjetovala bih sljedeće: živite tako da uvijek imate osjećaj da ste učinili najbolje što ste mogli učiniti u datoj situaciji, da ste dali sve od sebe, svoj maksimum... I tada, ako ništa drugo, nećete moći sebe zbog nečega optuživati, ma šta vam se desilo u životu...